Selfijanje

Selfie je riječ koju sve češće čujemo.

Od tinejdžera pa sve do baka i djedova svi "selfijaju“. Ranije selfie nije bio toliko popularan, ali otkad je ta riječ na Oxfordu  2013. godine dobila nagradu za riječ godine postala je sve češće upotrebljavana.  

Selfie je "samofotografiranje" tj. fotografija koja nastaje na način da osoba drži smartphone ili fotoaparat i fotografira samu sebe ili sebe s drugima. Fotografije mogu biti spontane ili planirane. Psiholozi tvrde da ako selfijamo više od triput na dan možemo dobiti (ili imamo?) mentalni poremećaj, ali ni to nas ne sputava u stvaranju selfieja. Većina ih zanemaruje tvrdnju psihologa koja bi nam trebala biti upozorenje. Moglo bi se reći da je selfie sastavni dio našeg života. Imamo i društvene mreže (npr. Facebook, Instagram...) na kojima možemo podijeliti svoju fotografiju s ostalima pa neki razbijaju glave o tome koliko će imati lajkova i komentara. Ali na (ne)sreću tu su i tračeri koji svaki detalj na fotografiji pažljivo promotre pa onda šire glasine i od muhe naprave slona.  

Selfie jako vole i takozvani celebrityji čije fotografije najbolje možemo pratiti sa Instagrama ili Facebooka. Postoje i oni koji satima isprobavaju i traže poze za "savršen" selfie. Najzanimljivije je to što mnoštvo selfieja nastaje baš u wc-u, a ima i onih koji traže „savršen kut“. Najvažnije je imati dobar selfie na kojem ćeš ispasti superzgodna ili superzgodan. Po školskim hodnicima često uočim i pokojeg „ovisnika“ koji selfija. Naravno, kao i svugdje, i u mojoj školi postoje „selfiemanijaci“ pa umjesto da na satu rade što im se kaže oni rade novi selfie, a kad dođe do problema mogu se slikati s uzornim vladanjem.

Natali Lisica, 7. a