Daj ruku za čisto podmorje – nauči roniti i brinuti o okolišu

Prava ekološka svijest, ljubav prema moru, prirodi i biologiji zavladali su među našim petašima koji su se uključili u projekt Daj ruku za čisto podmorje.

Ovaj projekt pokrenuo je Ronilački klub sv. Roko iz Bibinja uz pomoć naše bivše učiteljice Prirode Jelene Lončar koja trenutno radi na zadarskom sveučilištu, učiteljice geografije i razrednice 5. a razreda Marije Mrkić, učitelja Biologije Julija Žige, učiteljice Prirode Damire Terze te uz veliku podršku razrednice 5. b razreda Nine Lonić. Ideja ovog projekta je potaknuti ekološku svijest učenika, ali i ljubav prema moru i ronjenju.

   

  

Stoga su se svi sudionici projekta sastali u subotu 7. svibnja na plaži Taline te su uz pomoć vrsnih ronilaca čistili podmorje, ali i obalu. Učenici su se podijelili u tri skupine: jedna je skupina činila malu podmorsku ekološku patrolu te ronila uz pomoć pratitelja i pod kompletnom ronilačkom opremom te su čistili podmorje; druga skupina je čistila plažu dok je treća skupina sudjelovala u radionici Mala malakološka škola koju je vodio  biolog, ronilac i podvodni fotograf  Donat Petricioli. Učenici ronioci koji su čistili podmorje također su promatrali plemenite periske i mjerili ih u sklopu projekta Praćenje gustoće plemenite periske koji ima za cilj proučavanje i očuvanje plemenite periske kod nas poznate pod nazivom lostura. Stariji ronioci vadili su veći otpad iz mora te pronašli mušuna u vreći, nekoliko boca pa i staru čizmu. Na kraju akcije sakupljeno je desetak vreća smeća. Nakon akcije čišćenja svi su otišli na zasluženi ručak u restoran Torkul.

   

  

Kao ribe u vodi

Inače, cijeli projekt ostvaren je uz potporu Ronilačkog kluba sv. Roko, Općine Bibinje i sredstava dobivenih apliciranjem na natječaj OTP banke. Cilj projekta je razvijati i unaprijediti znanje učenika iz prirode i biologije te podizati ekološku svijest učenika prema sredini u kojoj živimo dok je dugoročni cilj osnivanje ronilačke sekcije u sklopu školskih izvannastavnih aktivnosti te malakološke sekcije kao i izrada školske malakološke zbirke.

Nekolicina hrabrih petaša u skupini  malih ronilaca, kojima su u  ronjenju pomagali iskusni pratioci instruktori ronjenja, opisala je svoje iskustvo prvog ronjenja pod potpunom ronilačkom opremom.

Maja Sikirić:

• Odijelo je bilo jako usko. Kad sam ušla u more i stavila disalicu pa zaronila dublje malo sam se prestrašila jer nisam navikla disati samo na usta. Ali pod vodom je bio lijep osjećaj.

Ivan Sorić:

• Bilo je lijepo. Ja već dugo ronim s maskom i perajama pa mi je ovo bilo odlično iskustvo. Mislim da sam pod vodom bio petnaestak minuta iako mi se činilo i duže. Najljepše mi je bilo u velikoj dubini gdje se mogu vidjeti sve ljepote mora,a iz pijeska sam izvadio jednu narukvicu.

Cvita Šimunić:

• Bilo mi je zabavno i nije me bilo strah. Najteže je bilo navući ronilačko odijelo.Iz mora sam izvadila ježevu kućicu, a smeća nije bilo tamo gdje sam ronila. Jako mi se svidjelo i voljela bih to ponoviti.

Bruno Grgić:

• Bilo je zanimljivo, ali šteta je što je more tako zagađeno. Moj pratitelj i ja izvukli smo iz mora jedan čunj i veliku plastičnu bocu. Nisam se uopće bojao. Baš je zanimljivo jer možeš disati pod vodom kao da si riba, kretati se slobodno i sve vidjeti. Malo je neobično jer imaš disalicu. Jednog dana volio bih postati pravi ronilac.

Stella Kero i Jelena Lisica, 5. a